Pesticidi na poslu: hrvatski poljoprivrednici bez odštete zbog izloženosti otrovima
Ante Pavić
—
Francuska i Italija počele su priznavati Parkinsonovu bolest kao profesionalnu bolest zbog dugogodišnje izloženosti pesticidima, ali u ostatku Europske unije poljoprivrednici su i dalje prepušteni sami sebi, koristeći nedovoljno adekvatnu zaštitnu opremu
U Hrvatskoj nema dovoljno preciznih podataka o ukupnoj potrošnji pesticida. FOTO: Marijan Sušenj/PIXSELL
Pavlu Samaržiji prsti na rukama zgrčeni su već godinama. Ruke koje su ga prehranjivale gotovo cijeli odrasli život danas su jedva upotrebljive.
»Vele da je splet živaca«, kaže. Proveo je 14 dana u bolnici zbog toga, ali uzrok nikad nije pronađen, a on, tapkajući u mraku, sumnja na njih nekoliko. Jedna od sumnji vodi ga pesticidima.
Samaržija je nakon završene poljoprivredne škole početkom 1980-ih posao pronašao na plantažama voća u okolici Karlovca na kojima je radio 20 godina. Bio je zadužen i za prskanje voćaka pesticidima.
»Voćnjake bismo prskali i 15 do 20 puta mjesečno«, kaže.
Mislio je Samaržija na svoju zaštitu pa je od kuće nosio gumene rukavice i masku kako bi se barem malo zaštitio jer ih na poslu nije dobio. Za razliku od njegova kolege, kaže, koji je pesticide miješao golim rukama pa prskao bez ikakve zaštite. »On je umro.«
Izgledi da će Pavle Samaržija za života uspjeti dokazati kako mu je dugogodišnja izloženost pesticidima donijela ikakve zdravstvene probleme slabi su.
Registar profesionalnih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ne spominje pesticide kao uzročnike profesionalnih bolesti poljoprivrednika. Oni se svode na mikroorganizme, vibracije, kumulativnu traumu, buku, azbest, povišeni atmosferski tlak, nagle promjene tlaka i parazite.
U Zavodu za javno zdravstvo objašnjavaju da je, doduše, moguće razviti oštećenje zdravlja upotrebom pesticida, ali isto tako da klinička slika ovisi o vrsti pesticida te da se ne može izdvojiti jedna, jedina bolest.
Nedostatak podataka
Bolesti poljoprivrednika uzrokovane dugotrajnom izloženošću pesticidima u cijeloj Europi ne prate se u dovoljnoj mjeri pa je veličinu problema zbog diskrepancije podataka na razini EU-a teško sagledati u cjelini, pokazuje istraživanje međunarodnih novinara »Pesticidi na poslu«, čiji je član i Oštro.
“Kod radnika koji pri rukovanju aktivnom tvari ili pripravcima nisu nosili zaštitnu opremu postoji povećana učestalost genetičkih oštećenja”
Pojedini znanstvenici nailaze i na objektivne probleme u svojim istraživanjima, barem u Hrvatskoj. Ne samo da nemaju dovoljno preciznih podataka, nego su suočeni i s nevoljkosti dovoljnog broja ispitanika da sudjeluju u istraživanjima.
Davor Želježić iz hrvatskog Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada već se više od 20 godina bavi utjecajem pesticida na genetički materijal stanica. Kaže da su u Hrvatskoj provedena istraživanja utjecaja dugotrajne izloženosti pesticidima na genetički materijal.
»Postojala je inicijativa, postojali su projekti na kojima sam radio i kojima je to bio cilj, ali sam odaziv ispitanika bio je vrlo malen, ponajprije zbog straha da će im se reći neke negativne vijesti o njihovom dugotrajnom zdravstvenom stanju«, objasnio je Želježić.
Utvrđeno je, između ostalog, da kod radnika koji pri rukovanju aktivnom tvari ili pripravcima nisu nosili zaštitnu opremu postoji povećana učestalost genetičkih oštećenja. Želježić je naglasio da »kod radnika koji su se pridržavali osobnih mjera zaštite, kako prilikom priprave pesticida, tako i njihove primjene, nismo našli promjene na genetičkom materijalu«.
A i oni podaci koji postoje – nepouzdani su jer se baziraju na broju prodanih pripravaka u Hrvatskoj, ali ne i na stvarnoj potrošnji pesticida, koji se često kupuju u susjednim zemljama pa se službeno ne bilježe. U Hrvatskoj za sada ne postoje precizni podaci o potrošnji pesticida, kaže Želježić, a koji su od izuzetne važnosti znanstvenicima koji su pratili pojedine fiziološke aspekte populacija izloženih pesticidima.
»Veliki je problem bio – ne znam je li i danas – da su poljoprivrednici zbog niže cijene pesticida u okolnim zemljama iz njih uvozili većinu pripravaka, bez unosa u baze. Tako da bi i vođenje službenih baza na temelju prodaje sredstava u Hrvatskoj bilo u potpunosti nepouzdano«, objasnio je Želježić.
Pomak u Francuskoj
Značajan pomak u istraživanjima, barem u Francuskoj, dogodio se u lipnju 2021. godine, kada je svjetski poznati istraživački institut Inserm objavio važno izvješće koje potvrđuje da je profesionalna izloženost pesticidima povezana s najmanje šest ozbiljnih bolesti.
Nakon pregleda podataka iz više od 5300 međunarodnih znanstvenih izvješća i studija, multidisciplinarna skupina stručnjaka zaključila je da pesticidi mogu uzrokovati Parkinsonovu bolest, kognitivne poremećaje, ne-Hodgkinov limfom i multipli mijelom, karcinom prostate, kao i određene poremećaje dišnog sustava.
Centar za kontrolu otrovanja pri Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada od 2007. do 2020. godine zabilježio je ukupno 1719 akutnih otrovanja pesticidima. FOTO: Oštro
Francuska je, uz Italiju, za sada jedina zemlja EU-a koja Parkinsonovu bolest priznaje kao profesionalnu bolest poljoprivrednika.
Ujedno je i jedina zemlja u Europi s organizacijom koja okuplja žrtve pesticida pod nazivom »Phyto-Victimes“, koja je osnovana 2011. godine. Do 2020. godine primili su pozive za pomoć od više od 540 poljoprivrednika pogođenih bolešću za koju vjeruju da je uzrokovana njihovom izloženošću pesticidima. Uglavnom su to bili muškarci rođeni 1950-ih i 1960-ih godina.
Nesumnjivo je da su pesticidi otrov jer im je uloga ubijati štetnike i nametnike na biljkama pa predstavljaju rizik za radnike u poljoprivredi. Njih bi od tih rizika trebala štititi osobna zaštitna oprema čija je primjena regulirana na europskoj razini.
Hrvatska je još 2014. godine implementirala europsku Direktivu o održivoj uporabi pesticida iz 2009. Prema toj regulativi, svaka osoba koja će rukovati pesticidima dužna je steći kvalifikacije. Tek ih tada smije kupovati i primjenjivati.
Prema propisima, u uputama za korištenje pesticida navedena je vrsta zaštitne opreme koju je nužno koristiti i koja certifikatima jamči dovoljnu zaštitu. Proizvođači i regulatorna tijela na svim kontinentima tvrde da u »normalnim uvjetima uporabe« pesticidi ne predstavljaju opasnost za zdravlje radnika.
Ujedno, na svakom sredstvu nalaze se piktogrami, oznake vrste toksičnosti sredstava za primjenu u poljoprivredi i kućanstvu. To ukratko znači da je krajnjim korisnicima prepušteno da samostalno odluče o vlastitoj zaštiti.
Želježić kaže da je proveo ispitivanja genotoksičnosti vezana uz primjenu zaštitne opreme. »Međutim, iako smo na terenu primijetili da je radnici ne koriste, uredno su izjavili da se pridržavaju svih mjera zaštite«, prisjeća se.
Nezaštitna oprema
Jedno istraživanje koje je u Francuskoj započelo 2007. godine, i još traje, stvorilo je, međutim, pukotine u narativu prema kojem je propisana i certificirana zaštitna oprema dovoljna da zaštiti poljoprivrednike.
Promatrajući stvarne uvjete rada poljoprivrednih radnika na ratarskim usjevima, u staklenicima, voćnjacima i vinogradima Normandije i okolice Bordeauxa, znanstvenici studije »Pestexpo« na čelu s Isabelle Baldi i Pierreom Lebaillyjem dokazali su da su bili mnogo izloženiji pesticidima nego što se očekivalo. Štoviše, oprema koju bi poljoprivrednici trebali nositi radi zaštite jednostavno ih nije štitila u dovoljnoj mjeri.
U nekim slučajevima nošenje kombinezona ili rukavica nije spriječilo doticaj tijela s pesticidima. Znanstvenici su, naime, tijekom rada na studiji shvatili kako tvari prolaze kroz plastiku na intramolekularnoj razini.
»Pesticidi imaju iznimnu sposobnost prodiranja«, objašnjava francuski ergonomist Alain Garrigou, koji je sudjelovao u istraživanju. Njegova specijalnost je ergonomija, koja se bavi prilagodbom radnog okruženja kako bi odgovaralo radnicima.
U isto se uvjerio i proizvođač pesticida Syngenta kada je 2006. godine izvodio testove na uobičajenom modelu PVC-pregače. Od 12 testiranih proizvoda većina ih je prošla kroz plastiku za manje od 20 minuta.
U nekim slučajevima, primijetili su znanstvenici »Pestexpa«, radnici na farmama uopće nisu nosili nikakvu zaštitnu opremu.
Nošenje kombinezona šest do osam sati kada temperatura dosegne 30 stupnjeva Celzija pomiče izdržljivost tijela izvan svih razumnih granica. »Ako su zatvoreni u kombinezonima, u rukavicama i s maskom koja sprječava bilo kakvu toplinsku izmjenu, vjerojatno će patiti od hipertermije i toplinskih udara«, rekla je Isabelle Baldi novinarki Le Mondea i članici tima »Pesticidi na poslu« Stéphane Horel.
Intenzivna poljoprivredna proizvodnja i dalje nije zamisliva bez pesticida. FOTO:Marcos Garcia Rey
Želježić, međutim, upozorava da navedena studija ima nedostataka. »Dakle, nisu svi sudionici studije nosili zaštitnu opremu pa se samim time studija ne može smatrati relevantnom«, kaže.
Hrvatska Poljoprivredna inspekcija odgovorila je Oštru kako od 2013. godine, od kada je zadužena za nadzor, pa do 2020. nije pronašla nijednu nepravilnost vezanu uz korištenje osobne zaštite.
S druge strane, Centar za kontrolu otrovanja pri Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada od 2007. do 2020. godine zabilježio je ukupno 1719 akutnih otrovanja pesticidima, što je u prosjeku gotovo 123 na godinu.
Odobrenje stavljanja pesticida na tržište u Europi podliježe brojnim uvjetima. Na primjer, agrokemijske tvrtke moraju dostaviti podatke koji pokazuju da su radnici koji koriste njihove proizvode izloženi malom ili nikakvom riziku.
Ili, rječnikom regulatora, »izloženost opasnim pesticidima ne smije prijeći prihvatljivu razinu izloženosti operatera« (AOEL).
Francuski ergonomist Alain Garrigou shvatio je, međutim, da »ne postoji posebna odjeća za zaštitu od pesticida«. Kombinezoni koji postoje na tržištu namijenjeni su kemijskoj industriji, »ali ne i za zaštitu od pesticida«. Mogu se preporučiti za rad u poljoprivredi, ali nikad nisu posebno testirani na pesticide. To znači da čak i kada bi zaposlenici koristili zaštitnu opremu, ne bi imali nikakva jamstva da će biti zaštićeni.
Baldi i Lebailly već su 2007. godine raznim službenim tijelima i organizacijama u Francuskoj poslali znanstveni osvrt kojim su upozorili na nedovoljno učinkovitu propisanu zaštitnu opremu. Za njih je bilo »potpuno iluzorno, pa čak i cinično, misliti kako je na korisniku sredstava za zaštitu bilja da osigura odgovarajuću zaštitu« za pesticide koje koristi. Najgore u smislu prevencije, pisali su, jest vjerovati da ste zaštićeni, a zapravo niste.
Pokrenulo se i francusko ministarstvo rada pa je dalo ispitati desetak kombinezona koji se obično prodaju; neki su bili i od velikih proizvođača poput DuPonta. Rezultati objavljeni 2010. godine bili su katastrofalni. Na nekim modelima kemikalije su probile kombinezon odmah. Samo su dva modela bila otporna na propuštanje. U Francuskoj su ozbiljno shvatili upozorenje, ali ne i u europskom regulatornom tijelu EFSA.
Lobisti u akciji
Godine 2009. na snagu je stupila sveobuhvatna europska uredba o korištenju pesticida koja je propisala da se opasni pesticidi na europskom tržištu moraju zabraniti.
“Pesticidi imaju iznimnu sposobnost prodiranja”
Kako bi razvila novi europski model, EFSA se uvelike oslanjala na pripremni rad stručne skupine koju je osnovao Njemački savezni institut za procjenu rizika. Gotovo polovica članova bili su predstavnici industrije pesticida, a među njima i tri zaposlenika iz BASF-a i Bayera.
EFSA je već 2014. godine u svojim smjernicama priznala da podaci nedostaju u mnogim rutinskim situacijama, kao što su oprema za čišćenje i prskanje u staklenicima. No EFSA ni u ažuriranoj verziji u siječnju 2022. godine nije spomenula studiju francuskog tima, kao ni pojam propuštanja pesticida kroz zaštitnu opremu.
Budući da su francuski znanstvenici uvidjeli kako se time za poljoprivrednike ništa konkretno nije promijenilo, odlučili su napisati znanstveni članak sa svim svojim saznanjima o osobnoj zaštitnoj opremi, rekao je ergonomist Garrigou novinarki Le Mondea Stéphane Horel. Objavili su ga 2019. godine u recenziranom časopisu Safety Science, a supotpisalo ga je 14 autora iz pet zemalja.
Industrija pesticida članak je odmah napala preko svoje lobističke organizacije CropLife Europe (prije poznate kao Europska udruga za zaštitu usjeva ili ECPA). U pismu spomenutom časopisu lobistička skupina optužila je znanstvenike za »emocionalni stav«.
Manje proizvodnje, manje pesticida
Intenzivna poljoprivredna proizvodnja i dalje nije zamisliva bez pesticida. U to uvjeravaju umirovljeni agronomi Miljenko Peričić i Miro Ljubičić, koji su nekoć radili u Poljoprivrednom kombinatu Zadar.
Sa svojih velikih plantaža iz plodnom zemljom bogatog zaleđa Zadra, pričaju ne bez ponosa, izvozili su i na daleki Island te su osiguravali svježe voće i povrće za sportaše iz cijelog svijeta koji su se 1987. godine sjatili u Zagreb da bi se natjecali na Univerzijadi.
»Mi smo pesticide kupovali na vagone«, kaže Peričić, »a danas nema takvih kombinata koji će kupovati takve količine«.
Unatoč velikim količinama pesticida kojima su prskali plantaže, kaže da tada nitko nije pretjerano razmišljao o svim rizicima za zdravlje koje nosi rad s pesticidima.
»Radnici su tijekom prskanja bili zatvoreni u traktorskoj kabini pa su bili zaštićeni«, kaže Ljubičić, ali i dodaje da je malo tko razmišljao o zaštitnoj opremi dok se smjesa pesticida miješala s vodom. »Takva su bila vremena«, dodaje.
Danas u Hrvatskoj nešto više od 331.000 ljudi živi od poljoprivrede. Uglavnom rade na obiteljskim gospodarstvima. Njih gotovo 26.000 stalno su zaposleni u poljoprivredi izvan obiteljskih gospodarstava.
Za razliku od Peričićevih i Ljubičićevih vremena, sada ipak postoje stroža pravila o zaštiti poljoprivrednika pri korištenju pesticida te se oprema koristi u mnogo većoj mjeri.
Priznaju to i spomenuti francuski znanstvenici.
Međutim sociolog Jean-Noël Jouzel, direktor istraživanja u Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja i autor knjige »Pesticidi: Kako ignorirati ono što znamo«, primjećuje: »Sustav očito ostaje isti. To ovjekovječuje i legitimira okvir u kojem je i dalje na krajnjim korisnicima proizvoda da osiguraju vlastitu zaštitu.«
Želježić kaže da je istraživanje učinka pesticida na zdravlje vrlo kompleksno pitanje. Kaže, naime, da osoba koja sudjeluje u proizvodnji pripravka ili primjeni nikad nije izložena samo jednoj vrsti sredstva za zaštitu bilja ili biocidu, nego nekolicini.
Pesticidi koji se primjenjuju nisu čiste aktivne tvari, objašnjava, nego su složene mješavine spojeva od kojih svaki ima svoju ulogu da aktivna tvar što prije i lakše dospije u štetočinu. Te su dodatne tvari u pojedinim slučajevima znatno toksičnije od aktivne tvari.
»Na primjer, sam glifosat i nije toliko štetan, ali njegov pripravak jest. Na žalost, i znanstvena zajednica često ne spomene u sažetku rada da se istraživao pripravak glifosata, a ne čista aktivna tvar, i time zbunjuje javnost. Ali ja vas pitam biste li radije konzumirali brašno pšenice u kojoj je razina svih pesticida ispod granice odredljivosti ili brašno organski uzgojene pšenice koja je puna gljivice Aspergillus flavus i aflatoksina? Isto vrijedi i za vino i ostale namirnice«, poručio je.
Pavle Samaržija je baš nakon našeg razgovora krenuo raditi u vinograd. »Najbitnije da prsti ne bole«, smije se. Sezona je podrezivanja vinove loze, a to se mora napraviti, makar ukočenim prstima.
Međunarodnu istragu »Pesticidi na poslu« vodi Investigative Reporting Denmark Danska, a uredili su je urednici Le Mondea i Katharine Quamby. Provedena je u suradnji s novinarima Knacka iz Belgije, Tygodnika Powszechny u Poljskoj, Oštra u Hrvatskoj I Sloveniji, IRPI-ja u Italiji, Ippen Investigativa u Njemačkoj, Marcos Garcia Reya iz Španjolske i Centra za istraživačko novinarstvo srednjeg zapada u SAD-u. Istraživanje su podržali Journalismfund.eu i IJ4EU.
