Priča o dva brata i jednom otoku

Anuška Delić, Mašenjka Bačić, Dmitry Velikovsky (IStories)

 

Pandorini dokumenti otkrivaju stvarne vlasnike lošinjskog turističkog diva Jadranke i kako su preko poreznih oaza prebacivali milijune eura iz Rusije. Od toga su 3,1 milijun dividendi ruskog Velesstroya prebacili na Lošinj za obnovu od požara uništenog restorana

Ilustracija: Dubravko Mataković

Ilustracija: Dubravko Mataković

 

Najvažnije iz priče:

●       Lošinjsku turističku grupaciju Jadranka 2013. godine su, preko offshore tvrtki i ruskog fonda, preuzeli muški članovi obitelji Perenčević i Krešimir Filipović.

●       Stvarnim vlasnicima Jadranke mali je požar u hotelu Bellevue poslužio kao argument za prijenos 3,1 milijuna eura dividendi od ruske tvrtke Velesstroy do lošinjske Jadranke.

●       U 2015. počeli su konsolidirati imovinu unutar PNP Trusta u Hong Kongu i njegove tvrtke.

 ●       Zbog tog transfera registracijski agent trusta u 2019. podnio je prijavu zbog sumnjive transakcije.


 

U travnju 2018. godine u luksuznom lošinjskom hotelu Bellevue izbio je požar. Lokalni portal objavio je malu vijest, a požar je uskoro pao u zaborav.

Bellevue, hotel s pet zvjezdica, nalazi se u predivnoj malološinjskoj uvali Čikat i dio je grupacije Jadranka, o čijim se stvarnim vlasnicima godinama spekuliralo.

Prva istraga Oštra iz globalnog istraživačkog projekta Pandorini dokumenti otkriva kako su stvarni vlasnici lošinjske Jadranke požar upotrijebili kao argument za prijenos 3,1 milijun eura dividendi od vlasnika ruske tvrtke Velesstroy do lošinjske Jadranke.

Godinama se već sumnja, no nikad nije bilo dokazano da iza preuzimanja Jadranke u 2013. godini stoji Mihajlo Perenčević, hrvatski poduzetnik koji predvodi ruski Velesstroy. Perenčević je početkom 2015. godine tvrdio Jutarnjem listu kako je u preuzimanju bilo njegova utjecaja, ali ne i novca.

Podaci iz Pandorinih dokumenata, koje je dobio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara  (ICIJ) i podijelio s medijskim partnerima, među kojima je i Oštro kao jedini hrvatski medij, otkrivaju, međutim, kako su iza preuzimanja Jadranke zapravo stajali članovi obitelji Mihajla Perenčevića te njegova suradnika u Velesstroyu Krešimira Filipovića.

Informacije iz više od 12 milijuna dokumenata procurile su od 14 pružatelja usluga registracije i upravljanja offshore-tvrtkama – registracijskih agenata – koji u ime stvarnih vlasnika vode njihove administrativne, financijske i pravne poslove.

Od toga su novinari Oštra analizirali više od 1500 dokumenata iz razdoblja od 2010. do 2019. godine te utvrdili da lošinjsku Jadranku nije preuzeo ruski kapital nego hrvatski državljani, rezidenti Rusije.

Uloga tvrtke, koja pripada ruskoj banci Promsvyazbank, koja je 2013. godine formalno preuzela Jadranku i na temelju koje se u Hrvatskoj proširilo mišljenje da su je preuzeli ruski bogataši, bila je upravljati imovinom ruskog zatvorenog fonda AB Fund. Iza nje se krila mala mreža tvrtki iz različitih poreznih oaza od Cipra do Britanskih Djevičanskih otoka.

Dokumenti Asiaciti Trusta, koji su procurili, otkrivaju kako je ovaj pružatelj korporacijskih usluga u 2015. godini u Hong Kongu osnovao PNP Trust u ime Predraga Perenčevića, Mihajlova brata. Trust u pravnom smislu nije trgovačko društvo stoga je PNP Trust uskoro osnovao i tvrtku PNP Overseas Investments, koja je bila namijenjena upravljanju njegovom imovinom.

Kao osnivač, Predrag Perenčević je za investicijskog direktora trusta imenovao svog nećaka Nikolu Perenčevića.

Tako je nakon požara 2018. godine u hotelu Bellevue Nikola Perenčević, sam i preko Luisa Ariasa, odvjetnika iz Švicarske, objašnjavao službenicima Asiacitija da je prijenos 3,1 milijun eura iz Rusije preko Hong Konga do Jadranke hitno potreban radi obnove devastiranog restorana hotela prije početka ljetne sezone.

U stvari, požar je izbio u podrumskom skladišnom prostoru na južnoj granici hotelske zgrade, a prema službenoj procijeni lokalnih vatrogasca, šteta je iznosila samo 200.000 kuna.

Jadranka u obitelji

Perenčević, njegova supruga i brat posjeduju nekoliko vila i zemlju u prekrasnoj uvali Čikat na zapadnoj obali Lošinja. U uvali Čikat supružnici Perenčević imaju dvije vile, gdje se nalaze i Jadrankini najluksuzniji hoteli Bellevue i Alhambra. Njihova imovina na Lošinju tek je, međutim, mali dio onoga što na otoku posjeduje Jadranka čija je imovina procijenjena na oko 250 milijuna eura.

Pandorini dokumenti pokazuju kako su Jadranku 2013. godine zapravo preko offshore-tvrtki i ruskog fonda preuzeli muški članovi obitelji Perenčević i Krešimir Filipović te su lošinjski turistički div i druge investicije uz pomoć Asiacitija nakon 2015. godine uveli u PNP Trust.

Ime Mihajla Perenčevića ne spominje se u dokumentima PNP Trusta i povezanih tvrtki. Formalni osnivač je njegov brat Predrag, a za doživotnog investicijskog direktora imenovao je nećaka Nikolu, koji upravlja imovinom trusta te mu je izravno odgovoran.

 

Zaštitnik trusta postao je direktor poznate hrvatske agencije Millenium promocija Mario Petrović, a njegov stalni zamjenik Krešimir Filipović.

Od tada su se osnivački dokumenti PNP Trusta mijenjali više puta. Predrag Perenčević je 2017. godine prestao biti njegov primarni korisnik. Umjesto njega, to je postala »klasa« korisnika opisana kao »muški potomci osnivača i/ili drugi muški članovi obitelji Perenčević«.

Predrag Perenčević ima dvije kćeri, dok Mihajlo ima kćer i sina, što znači da su u to vrijeme, osim Predraga, samo Mihajlo i Nikola mogli biti stvarni korisnici PNP Trusta.

Klauzula se ponovo promijenila 2018. godine te je glasila: »bilo koji muški direktni potomak oca osnivača, rođen u braku koji legalno i potpunosti smije nositi ime Perenčević«. To su tada mogli biti samo braća Perenčević.

Kada se kasnije – tijekom bankovne provjere transfera 3,1 milijun eura – postavilo pitanje stvarnih vlasnika PNP Trusta, ciparska banka željela je utvrditi njihov identitet. Predrag je potom ponovo, u lipnju 2018. godine, postao primarni korisnik trusta.

Ruski predsjednik Vladimir Putin u razgovoru s direktorima Velesstroya Izvor: Društvene mreže

Ruski predsjednik Vladimir Putin u razgovoru s direktorima Velesstroya Izvor: Društvene mreže

Lakshmi Kumar, direktorica neprofitne organizacije Global Financial Integrity iz Washingtona, smatra kako je svrha ovih promjena mogla biti ta da ostane nejasno tko je stvarni vlasnik trusta.

Trustovi omogućavaju korištenje dovoljno nejasnog jezika s pomoću kojeg identitet ostaje nerazumljiv. Stvarni vlasnici imovine mogu se skrivati iza trusta jer on omogućava anonimnost i često je teško odrediti tko je stvarni vlasnik. Proučavanjem odnosa između osnivača i korisnika mogu se utvrditi informacije o tome tko uistinu drži i kontrolira imovinu trusta, rekla je Kumar.

Ruski bonusi

Nikola Perenčević i švicarski odvjetnik Luis Arias su tijekom 2018. godine više od sedam mjeseci pritiskali Asiaciti da PNP Overseas dobije poslovni račun. Kad ga je  hongkongški ogranak banke Julius Bär najesen napokon otvorio, stigle su loše vijesti.

Banka Julius Bär u postupku provjere klijenta pronašla je više negativnih novinarskih članaka koji su izvještavali o vezama Mihajla Perenčevića i ruske tvrtke Velesstroy s ruskom vlašću i Vladimirom Putinom.

Do tada je Asiaciti već četiri godina pružao usluge PNP Trustu, a da nije primijetio te veze.

»Budući da je Perenčevićeva obitelj tijesno povezana s ruskom državnom tvrtkom Transneft i Putinom, voljeli bismo dobiti Vaš savjet o rizicima u vezi s našim poslovnim odnosom«, pisao je 2018. godine viši menadžer Asiacitija njihovu uredu za provjeru usklađenosti poslovanja.

Stvarni vlasnici imovine mogu se skrivati iza trusta jer on omogućuje anonimnost i često je teško odrediti tko je stvarni vlasnik
— Quote SourcLakshmi Kumar, direktorica neprofitne organizacije Global Financial Integrity e

Veze obitelji Perenčević s Rusijom trebale su, međutim, Asiacitiju biti jasne već od samog osnivanja PNP Trusta.

Predrag Perenčević angažirao je Asiaciti u travnju 2015. godine putem švicarskog odvjetnika Luisa Ariasa, koji im je pristupio već 2014. godine tražeći osnivanje trusta u Hong Kongu za svoga klijenta. Asiaciti je pripremio ponudu u kojoj je Perenčevića opisao kao Hrvata koji je ruski rezident te želi »osnovati obiteljski trust za članove obitelji ili određene stvarne korisnike«.

U e-mailu Asiacitiju Arias je spomenuo i da njegov klijent razmišlja kako bi možda na trust prebacio bonuse koje dobiva od tvrtke koju predvodi.

Prema izjavi Velesstroya o primanjima koja je Perenčević imao kao direktor mehanizacije i transporta, dostavljenoj Asiacitiju 2017. godine, on je  od travnja 2014. do sredine 2017. godine uz 114.900 eura plaće u rubljima primio ekvivalent 26 milijuna eura bonusa.

Ipak, ni ovolika primanja ne mogu objasniti kako je PNP Trust, prema izračunima Oštra i IStories, stekao 650 milijuna eura imovine koju u manje-više jednakom udjelu kontroliraju dvije hrvatske obitelji.

Dokumenti koji su procurili iz Asiacitija pokazuju kako su se samo u 2018. godini između tvrtki unutar PNP Trusta prebacivali deseci milijuna eura.

Godine 2017. Predrag Perenčević je na PNP Trust prenio gotovo 10 milijuna eura. Više od polovice tog iznosa došlo je od »Velesstroyevih bonusa Perenčeviću«.

U 2018. godini Velesstroy je isplatio gotovo 27 milijuna eura dividendi, a najveći dio tog iznosa bio je isplaćen njegovu vlasniku, ciparskoj tvrtki Waveform Investments. Njegovi stvarni vlasnici su PNP Overseas i Krešimir Filipović, dopredsjednik Velesstroya i predsjednik Nadzornog odbora Jadranke.

Vrijedan požar

U veljači 2018. godine švicarski odvjetnik Luis Arias obavijestio je Asiaciti da će PNP Overseasu biti isplaćene dividende preko Waveformova predstavništva u Moskvi. Kao dokaz da one neće biti plaćene offshore-tvrtki, PNP Overseas je morao dostaviti potvrdu rezidencijalnog statusa u Hong Kongu kako bi ispoštovao ruska pravila o dvostrukom oporezivanju.

Dok je tvrtka PNP Overseas pokušavala steći rezidencijalni status u Hong Kongu, Velesstroy je na njezin račun isplatio dividende u iznosu od 3,1 milijun eura.                  

Nikola Perenčević, investicijski direktor PNP Trusta, objasnio je Asiacitiju kako želi da trustova tvrtka PNP Overseas taj novac prebaci Montex Assetsu s Britanskih Djevičanskih otoka, koja je neizravni vlasnik hrvatske Jadranke. 

Asiaciti i banka nisu shvaćali kako je Montex Assets vlasnik Jadranke kad dokumenti pokazuju da je vlasnica hrvatska tvrtka Beta ulaganja, koja je (tada bila) u formalnom vlasništvu ruske tvrtke UK Promsvyaz. 

Posljedice požara u podrumskom skladištu hotela. Foto: Pandora Papers

Posljedice požara u podrumskom skladištu hotela. Foto: Pandora Papers

Investicijski direktor Perenčević objasnio je Asiacitiju kako je riječ o upravljačkoj tvrtki banke Promsvyazbank, koja upravlja imovinom ruskog zatvorenog fonda AB Fund. Budući da hrvatski sudski registar ne dopušta upis vlasnika na način »UK Promsvyaz u imenu AB Fund«, u njega se upisala upravljačka tvrtka.

Napomenuo je kako su tada bili u procesu promjene upravljačke tvrtke. To se prema hrvatskom sudskom registru dogodilo potkraj 2018. godine, kada je Beta ulaganja formalno preuzela upravljačka tvrtka druge ruske banke, UK Alfa-Kapital.

Banka Julis Bär imala je dosta pitanja. Napomenula je da PNP Overseas nema operativni poslovni račun jer je tvrtka namijenjena manadžeriranju imovine pa se pretpostavlja da će ulagati novac u fondove i slično. Zanimalo ju je i zbog čega se novac prebacuje izravno Montex Assetsu.

Nedugo potom u travnju 2018. godine u Jadrankinom hotelu Bellevue izbio je požar. Nikola Perenčević i švicarski odvjetnik tada su počeli objašnjavati kako je novac potreban za popravak uništenog restorana prije početka ljetne sezone.

Taj transfer, međutim, nije išao glatko, nego su Perenčević i Arias više puta prigovarali Asiacitiju kako im se jako žuri da se novac prebaci do Jadranke.

Istraga Oštra otvara sumnje u istinitost ovih iskaza. Požar je, prema službenom izvještaju Javne vatrogasne postrojbe u Malom Lošinju izbio u podrumskom skladišnom dijelu hotela. Procijenjena šteta iznosila je samo 200.000 kuna.

Bilo koji muški direktni potomak oca osnivača, rođen u braku koji legalno i potpunosti smije nositi ime Perenčević
— Iz klauzule osnivačkih dokumenata PNP Trusta

Osoblje Asiacitija pitalo se zbog čega operativna tvrtka kao što je Jadranka ne može sama financirati popravke. Neovisno, pak, o ovim pitanjima, novac je na kraju prebačen kao beskamatni zajam PNP Overseasa Jadrankinom neizravnom vlasniku Montex Assetsu. Nije jasno kako je točno prebačen do lošinjske tvrtke.

 U rujnu 2018. godine zaposlenici Asiacitija započeli su internu raspravu o isplati 3,1 milijun eura te negativnim informacijama o vezama Perenčevića s ruskom vlašću. Dva mjeseca kasnije Asiaciti je odlučio dati ostavku na mjesto upravitelja PNP Trusta.

Štoviše, u veljači 2019. godine Asiaciti je podnio prijavu o sumnjivoj transakciji financijskoj policiji u Hong Kongu jer PNP Overseas »nije pružio jasne razloge za slanje 3,1 milijun eura zajma« Montex Assetsu te potom Beti ulaganja i potom Jadranki. Procijenili su da prijenos nije bio ekonomičan, a klijent ima status PEP, što u rječniku offshora i banaka znači politički izloženu osobu.

Na upit Oštra o rezultatima te prijave tamošnja financijsko-obavještajna jedinica odgovorila je kako je ovlaštena za analizu prijava sumnjivih transakcija i da nalaze koji bi mogli biti korisni prosljeđuje relevantnim tijelima u Hong Kongu ili izvan njega. Konkretne primjere, međutim, ne komentiraju zbog tajnosti postupka.

Mihajlo, Predrag i Nikola Perenčević, Krešimir i Tomislav Filipović te Mario Petrović i odvjetnik Luis Arias nisu odgovorili na naše novinarske upite.

Asiaciti je rekao kako je njegovo poslovanje »podložno strogim propisima nadležnih tijela u svakoj jurisdikciji u kojoj djeluju«. Održavaju snažan program usklađenosti poslovanja, »međutim, nijedan program usklađenosti nije nepogrešiv – i kada se identificira problem, poduzimamo potrebne korake«.

PNP Trust i dalje postoji, no kod drugog registracijskog agenta, a možda ima i drugu banku. Iz Julius Bära na pitanja Oštra nisu htjeli odgovoriti, ali su napomenuli da će nam javiti imaju li što za dodati našoj priči.