Poduzetnici na meti neobaveznih privatnih registara
Nives Đerek
–
Upis u Gospodarski registar tek je komercijalna ponuda privatne tvrtke i nema nikakve veze sa službenom registracijom poslovnog subjekta. Uz ponudu, poduzetnicima stiže uplatnica s navedenim rokom plaćanja te upozorenjem da slijedi brisanje iz baze i skuplji ponovni upis. U Državnom inspektoratu ističu kako bi se takav način oglašavanja mogao smatrati zavaravajućim.
Ilustracija: Mohammed_hassan/Pixabay
Na adrese malih poduzetnika stiže dopis s podacima njihove tvrtke ili obrta. Na prvi pogled djeluje kao službeni dokument relevantan za njihovo poslovanje: u njemu se spominju članarina, Opći uvjeti, odredbe Zakona o PDV-u i rok za plaćanje, a uz ponudu je priložena i uplatnica.
Takav dokument može prilično jednostavno zbuniti osobe koje su nedavno otvorile tvrtku ili obrt te u kratkom razdoblju primaju brojna službena rješenja, račune i porezne obavijesti. Naime, naziv registra, administrativni jezik i upozorenje o brisanju ostavljaju dojam povezanosti sa službenim postupkom registracije.
Međutim, uplatom se kupuje tek objava podataka na mrežnoj stranici privatnog poslovnog registra i ona ne predstavlja nikakvu obvezujuću proceduru. Službeni status poslovnog subjekta određuje se isključivo kroz Sudski ili Obrtni registar.
Na ovu je praksu upozorila Hrvatska gospodarska komora (HGK) ranije ove godine, kada su pozvali na »veliki oprez pri davanju podataka i pažljivo čitanje onoga što se nudi, pa i onoga što piše najsitnijim slovima. Na ponudu treba odgovoriti ako su poduzetniku jasni svi odnosi i obveze te ako su odlučili prihvatiti objavu podataka uz plaćanje navedene cijene.«
Prema dopisu Gospodarskog popisa d.o.o. iz 2019. godine, objavljenom na stranicama HGK, naknada za upis u registar iznosila je 480 kuna, ukoliko se subjekt upiše u roku od osam dana. Nakon isteka tog roka, naknada za upis penje se na 1.200 kuna. Sličnu je uplatnicu objavilo i Udruženje obrtnika Grada Zagreba 2024. godine, a naknada za upis iznosila je 100 eura. Prema uplatnici objavljenoj na Facebooku, cijena je ostala ista i 2025. godine, a naknada za upis izvan roka od osam dana iznosila je dodatnih 140 eura.
Službeni i privatni popisi
Razlika između službene evidencije i privatnog popisa nije u nazivu, nego u tome tko ih vodi i kakav učinak ima taj upis.
Sudski registar javna je evidencija koju vode trgovački sudovi. U njemu se bilježe trgovačka društva i drugi zakonom određeni subjekti, zajedno s podacima o njihovu nazivu, sjedištu, OIB-u, pravnom obliku, članovima i osobama ovlaštenima za zastupanje. Također se upisuju i naknadne promjene, poput novog direktora ili promjene adrese.
Uz te službene evidencije postoje privatni poslovni registri, imenici i adresari, a tvrtke koje njima upravljaju objavljuju podatke o poslovnim subjektima, razvrstavaju ih prema djelatnosti i mogu nuditi dodatne mogućnosti predstavljanja uz naknadu.
Jedan od takvih popisa je Gospodarski registar, kojim upravlja zagrebačka tvrtka Gospodarski popis d.o.o. Društvo je osnovano 2019. godine, a među registriranim djelatnostima ima elektroničke publikacije, promidžbu, istraživanje tržišta, računalne djelatnosti i administrativne poslove.
Sličnu uslugu nudio je i Elektronički registar gospodarstvenika, na koji je također upozorila HGK, a koji je djelovao na stranici eRegistar.hr. Iza registra stajala je zagrebačka tvrtka Dora poslovno savjetovanje j.d.o.o., osnovana 2017. godine, među čijim su djelatnostima bile promidžba, istraživanje tržišta, računalne djelatnosti i elektroničke publikacije.
Profitabilan poslovni model
U svojim Općim uvjetima Gospodarski popis navodi da pruža uslugu upisa i objave podataka o tvrtkama i obrtima te evidentiranja njihovih promjena. Ponude šalje samoinicijativno, pa poslovni subjekt dopis može dobiti bez prethodnog kontakta s registrom. Kod pojedinih ponuda podatke poslovnog subjekta unaprijed objavljuje radi »demonstracije usluge«. Ako primatelj ne prihvati ponudu, taj se zapis uklanja s internetske stranice.
Poslovni model Gospodarskog popisa posljednjih se godina pokazao iznimno profitabilnim. Prema financijskom izvještaju predanom Fini, tvrtka je 2025. ostvarila oko 555 tisuća eura prihoda i oko 400 tisuća eura dobiti nakon oporezivanja. Godinu prije prihodovala je oko 576 tisuća eura, uz dobit od približno 438 tisuća eura.
Isplativost takvog poslovnog modela potvrđuju i drugi primjeri tvrtki koje su poduzetnicima slale slične ponude. U ponudi Elektroničkog registra gospodarstvenika iz 2019. tražilo se 395 kuna u roku od sedam dana. Nakon isteka roka cijena je iznosila 790 kuna. Nad društvom je u siječnju 2025. otvoren i zaključen stečajni postupak, a u dvije godine za koje su dostupni financijski izvještaji tvrtka je ostvarivala oko 200 tisuća kuna dobiti godišnje.
Javno dostupni podaci
Ponude koje ovakve tvrtke šalju mogu sadržavati naziv, OIB, adresu i druge podatke poslovnog subjekta – informacije koje omogućuje Ministarstvo pravosuđa od 2018. godine, kada je otvoren je Portal otvorenih podataka Sudskog registra. Podaci se, uz uobičajeno pretraživanje internetske stranice, mogu preuzeti u formatu pogodnom za automatsku računalnu obradu. Programskim sučeljem, odnosno API-jem, dostupni su podaci subjekata poput naziva i adrese društva, OIB-a, matičnog broja subjekta, pravnog oblika i statusa.
Baza se redovito osvježava, pa se usporedbom podataka iz različitih dana mogu pronaći novoosnovana društva i nedavne promjene kod postojećih tvrtki. Na toj osnovi moguće je automatizirati izradu popisa subjekata kojima će se slati komercijalne ponude.
Gospodarski popis u Općim uvjetima spominje automatiziranu obradu podataka, ali ne navodi konkretan izvor kojim se koristi.
Zavaravajuće oglašavanje
Državni inspektorat u odgovoru za Raskrinkavanje navodi da se na opisane ponude ne mogu primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje uređuju nepoštenu i zavaravajuću poslovnu praksu. Razlog je to što ponude nisu upućene potrošačima, nego poduzetnicima, uključujući paušalne obrtnike koji u toj situaciji djeluju u okviru svoje registrirane djelatnosti.
Potrošačem se prema Zakonu smatra fizička osoba koja djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Poduzetnici zato u ovom odnosu nemaju zaštitu koju Zakon o zaštiti potrošača pruža građanima pri kupnji proizvoda ili usluga za privatne potrebe.
Ipak, iz Državnog inspektorata su istaknuli kako uvrštavanje računa, drugog zahtjeva za plaćanje ili, u ovom slučaju, uplatnice ukazuje na »možebitno nedopušteno odnosno zavaravajuće oglašavanje«. Prema njihovu odgovoru, riječ je o oglašavanju kojim se nekoga može dovesti u zabludu, no takvi su slučajevi uređeni Zakonom o nedopuštenom oglašavanju, čiju primjenu ne nadzire tržišna inspekcija.
Zavaravajućim oglašavanjem taj Zakon smatra oglašavanje koje, uključujući način na koji je predstavljeno, »dovodi ili je vjerojatno da će dovesti primatelje u zabludu te zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje ili povrijediti konkurenta.«
Prema DIRH-u, postupak radi prekida zavaravajućeg oglašavanja pokreće se pred sudom. Za kolektivnu zaštitu trgovaca ovlašteni su Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska udruga banaka i Hrvatski ured za osiguranje.
Na slične prakse upozoravale su i europske institucije
Čak je i Europski parlament u rezoluciji iz 2008. godine upozorio na privatne poslovne adresare koji su poduzetnicima slali obrasce s njihovim podacima i pozivali da ih dopune ili ažuriraju. Dio primatelja smatrao je da se radi o besplatnoj objavi ili administrativnom postupku, dok bi potpisivanjem obrasca prihvatili višegodišnji ugovor uz naknadu.
Europski parlament naglasio je da mnogi privatni poslovni adresari posluju legitimno, a upozorenja su se odnosila na slučajeve u kojima cijena, komercijalna svrha i ugovorne obveze nisu bile jasno prikazane te je stoga zatraženo da na ponudi bude grafički i nedvosmisleno istaknuto da se sklapa naplatni ugovor.
Noviji oblik sličnog problema opisao je Europol u izvješću objavljenom 2025. godine. Izvješće se odnosi na vlasnike prava intelektualnog vlasništva koji primaju personalizirane zahtjeve za plaćanje izrađene na temelju javno dostupnih registarskih podataka, odnosno na sličan tip prijevare u kojem se korisnika obmanjuje naoko službenim dokumentima. EUIPO-u je prijavljeno više od dvije tisuće takvih računa i zahtjeva za plaćanje.
HGK je još 2016. upozoravao članice na dopise domaćih tvrtki za upis u poslovne registre i preporučio da prije plaćanja provjere pošiljatelja, ponuđenu uslugu i opće uvjete. U međuvremenu je, izostankom institucionalnog rješenja, pokrenuta građanska inicijativa poduzetnika »Stop lažnim registrima«, koja prikuplja potpise za strože uređenje takvih ponuda.
Od institucija traže zabranu komercijalnih dokumenata koji imitiraju službene uplatnice i rješenja, sankcioniranje zavaravajućih marketinških praksi te sustavno upozoravanje novih poduzetnika odmah nakon osnivanja tvrtke ili obrta. Prikupljene potpise i iskustva poduzetnika najavljuju predati Ministarstvu gospodarstva, Državnom odvjetništvu i tržišnoj inspekciji. Njihovu je peticiju moguće potpisati na stranici.
Ovaj tekst nastao je uz podršku Open Society Institute – Sofia i sufinanciran je od strane Europske unije u sklopu Media Resilience projekta. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Europske unije, Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA) ili Open Society Institute - Sofia (OSIS). Europska unija, EACEA i OSIS ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
