Ivana Milosavljević: »Mislim da će ovi izbori biti pod najvećim pritiscima i najneslobodniji do sada«
Matea Grgin
_
U novom intervjuu Oštrove rubrike Novinarski vjetrokaz razgovaramo s Ivanom Milosavljević, srpskom istraživačkom novinarkom čija je istraga o pozivnom centru SNS-a uoči parlamentarnih izbora 2023. nagrađena domaćim i europskim nagradama za etičko i istraživačko novinarstvo.
Izvor: Privatna arhiva
Uoči parlamentarnih izbora u Srbiji 2023. godine, Ivana Milosavljević istraživala je rad pozivnog centra Srpske napredne stranke (SNS) i pisala o manipulaciji biračima, plaćanju glasova i netransparentnom financiranju stranke. Odmah nakon objave njezine priče, dvoje oporbenih političara podnijelo je kaznenu prijavu protiv nekoliko ključnih aktera tog slučaja.
“Što se tiče samih opstrukcija, one se u izbornom ciklusu samo povećavaju, a to potvrđuju i raznorazne međunarodne misije koje nadziru izbore u Srbiji.”
Prijava je, kako Milosavljević kaže, »šetala« od jednog tužiteljstva do drugog jer nitko nije mogao utvrditi tko je za nju nadležan. Kada se nadležnost napokon utvrdila, tužiteljstvo je od policije zatražilo da prikupi informacije i sasluša sve uključene.
Policija po tom zahtjevu nije postupala gotovo tri godine, a u lipnju je predmet prebačen u Odjel za suzbijanje korupcije – bez da je saslušana ijedna osoba obuhvaćena prijavom.
»Postupak je zabarikadiran u institucijama, nitko se time ne bavi«, objašnjava Milosavljević i upozorava da su neki dokazi, poput snimki nadzornih kamera, zbog proteka vremena možda nepovratno izgubljeni.
Slučajem se bavila i Agencija za sprječavanje korupcije – ali samo je pitala SNS i ostale uključene u rad pozivnog centra jesu li u njemu sudjelovali. Njihove negativne odgovore prihvatila je kao dovoljne i nikada nije pokrenula formalne postupke.
Za to vrijeme Srbija se bitno promijenila. Pad nadstrešnice na novosadskom kolodvoru 1. studenog 2024. pokrenuo je prosvjede koji traju gotovo dvije godine, a građani u nedjelju 25. listopada izlaze na izvanredne parlamentarne izbore.
Kakva je atmosfera u državi sada? Bilježite li pritiske na birače poput onih koje si razotkrila u pozivnom centru?
Situacija se dosta promijenila od tog nesretnog pada nadstrešnice – imamo jednu vrstu političke krize u Srbiji, koja je dovela do pada vlade, a studenti koji su mobilizirali ljude da izađu na ulicu i protestiraju, prije svega zbog korupcije, sada su počeli mobilizirati ljude za izbore.
Što se tiče samih opstrukcija, one se u izbornom ciklusu samo povećavaju, a to potvrđuju i raznorazne međunarodne misije koje nadziru izbore u Srbiji. Ja bih rekla da u ovom izbornom ciklusu imamo najnoviji institucionalni pritisak, i to na ljude koji trebaju glasovati iz dijaspore. Naime, Republička izborna komisija je donijela odluku da gdje god da se u svijetu glasa, vrijeme glasanja mora biti identično vremenu glasanja u Srbiji, što znači da će ljudi koji žive u Australiji ili u Americi morati usred noći izaći na birališta. To je potpuna opstrukcija redovnog izbornog ciklusa.
Pored toga, broj izbornih mjesta u dijaspori je znatno smanjen, tako da i ljudi koji bi možda glasali moraju u nekim situacijama putovati i tisuće kilometara da bi došli do najbližeg biračkog mjesta.
Bilježimo i jako velike pritiske na birače, prije svega na one koji rade u javnim institucijama, što se događalo praktički od samog dolaska SNS-a na vlast. To se samo ponavlja i intenzivira.
Kakav je tu položaj novinara? S kakvim se pritiscima suočavaju u ovoj kampanji?
Ja mislim da su najveći pritisci na onim novinarima koji se bave dnevnim izvještavanjem – imamo strašne scene u kojima su oni fizički napadani na većini skupova koji se na bilo koji način naslanjaju na kampanju SNS-a. Oni su zakinuti što se tiče dobivanja odgovora na neka najbazičnija moguća pitanja, ali pored toga, njima je fizička sigurnost tijekom rada na terenu sve češće ugrožena.
Pored tog izvještavanja s terena, u predizbornom ciklusu imamo i promjenu vlasničke strukture određenih medija koji su nezavisno izvještavali s izbora ranijih godina i služili kao prozor u svijet koji nije pod kontrolom vlasti. Oni prolaze kroz promjenu vlasničke strukture i uredništva u trenucima kada se izborna kampanja zahuktava, tako da su zaista pod enormno velikim pritiscima baš sa svih strana.
Kako se u takvom medijskom prostoru snalaze stranke? Tko ima prednost u takvim uvjetima?
Studentska lista definitivno ima prednost na društvenim mrežama, jer je to njihovo polje. To su mladi ljudi koji su odrasli uz društvene mreže i znaju ih koristiti, dok SNS svim snagama pokušava doprijeti do mlađe publike preko Instagrama i TikToka.
Što se tiče tradicionalnih medija, SNS je kroz sve ove godine uspijevao preuzeti kontrolu nad većinom medija u Srbiji, uključujući i javni servis. Dat ću primjer: Vučić je pozvao nositelja studentske liste Iliju Srdanovića na debatu, a Srdanović je to odbio. Od tada Vučić tijekom kampanje razgovara sa Srdanovićevom slikom i pokušava pokazati koliko je debata važna. To je krizni marketing koji SNS provodi kad kampanja ne ide kako su zamislili.
Naime, Srdanović je odbio sudjelovanje jer se zna da bi tijekom te debate SNS imao enormno veliku prednost s obzirom na način debatiranja SNS-ovih kandidata, a koji smo mogli vidjeti u svim ranijim pokušajima razgovora – ne poštuju vrijeme debate, ne znaju pravila debate, govore preko drugog sugovornika… Oni su svjesni da je to njihova prednost, odnosno da bi pobijedili u bilo kojoj debati koja se odvija na taj način. A netko to treba i moderirati.
Studenti pritom imaju i jednostavan argument: mediji pod kontrolom vlasti dvije godine od pada nadstrešnice nisu pozvali nikoga od njih da objasni zašto prosvjeduju i blokiraju fakultete, a sada, kada im to odgovara, traže debatu. Zato i pitaju: »Što je bilo s debatom svih ovih godina unazad?«
Mislim da će ovi izbori biti pod najvećim pritiscima i najneslobodniji dosad. S obzirom na to da i ankete javnog mišljenja pokazuju da sada imamo opozicijsku snagu koja je jača, može se očekivati da će represija i pritisci biti mnogo jači.
Ako je opozicijska snaga sve jača, zašto je vlast raspisala izbore baš sada, kada ih se traži već dvije godine?
Ja kao ključnu stvar vidim to što bi Vučiću u proljeće 2027. godine istekao predsjednički mandat i da bi nužno morali biti raspisani predsjednički izbori. S obzirom na to da je ovo njegov drugi mandat i da ne bi mogao ponovno biti predsjednik Srbije, vjerujem da je imao namjeru samo prijeći na premijersku poziciju. Također, vjerujem da SNS vrlo pažljivo prati brojeve i da prati raspoloženje ljudi i sigurna sam da je to u velikoj mjeri utjecalo na raspisivanje izbora sada.
Tu je i jednostavna činjenica da je biračko tijelo SNS-a okupljeno u liku Aleksandra Vučića. Oni su svjesni da bilo koji drugi kandidat za premijera ne bi mogao okupiti toliko birača i skupiti toliki broj glasova. Zato su i u ranijim kampanjama gurali Aleksandra Vučića kao promotera liste – iako nekad i nije bio njezin nositelj.
Ovog puta su svjesni kakva je politička atmosfera i da moraju izvući svoj najjači adut. Samim time, bilo je jako bitno da on malo ranije siđe s predsjedničkog mjesta i da, ako osvoji izbore, bude siguran da će biti mandatar nove vlade i da će moći jednostavno nastaviti voditi politiku kakvu je on zamislio i kakvu SNS vodi. Samo s druge pozicije.
Kakvu Srbiju očekuješ nakon izbora? Što će u toj »novoj-staroj« zemlji biti najveći izazov za vlast i za novinare?
Vidjet ćemo kako će se prije svega odviti izborni dan i kakvi će biti rezultati izbora. Kakvi god oni bili, mi sad imamo jednu, opet ću ponoviti, novu opoziciju na koju nismo navikli, a koja će sasvim sigurno ući u parlament. Tako da će se, pretpostavljam, politička scena i slika promijeniti. Na koji način će to utjecati na same novinare, to ćemo tek vidjeti.
Recimo, ako Srpska napredna stranka većinski formira vladu, ja sam sigurna da će i represija prema novinarima biti veća. Prvenstveno zato što se može vidjeti da su ljudi okupljeni oko SNS-a poprilično ljuti, pa se očekuje da će taj bijes nažalost iskaljivati i na novinarima.
Jednostavno se ne zna dok ne prođe taj 25. listopada, dok ne vidimo kako će izgledati izborni dan i kasnije formiranje institucija. Nezahvalno je donositi bilo kakva predviđanja prije toga.
