Novinari iza rešetaka: Kirgistan tone u novu eru represije

Ilya Lozovsky, preveo i prilagodio Oštro

Vlasti Kirgistana optužile su Temirov Live, ugledan medij koji promiče istraživačko novinarstvo, za poticanje masovnih nemira. Više od deset bivših i sadašnjih suradnika tog medija završilo je iza rešetaka. Državu koju se nekoć smatralo najslobodnijom u srednjoazijskoj regiji preplavio je strah.

Vizualizacija: James O'Brien

Na svoj dvadeset i treći rođendan, 16. siječnja ove godine, mlada kirgistanska novinarka Aike Beishekeyeva planirala je kupiti tortu i proslaviti s kolegama. 

Slavlje nije dočekala. Rano tog jutra uhićena je u svom domu. Osumnjičena je za »poticanje masovnih nemira«. Tjednima čeka suđenje u pritvoru broj 1, sumornom labirintu niskih zgrada u središtu Biškeka, glavnog grada Kirgistana. 

Iako je Beishekeyeva još mlada, posao kojim se bavila bio je vrlo ozbiljan. Samo nekoliko mjeseci nakon početka novinarske karijere pridružila se novinarima Temirov Livea, čije su mnoge istrage otkrile opsežnu korupciju visokih kirgistanskih dužnosnika (OCCRP je već prije surađivao s Temirov Liveom na nekoliko istraga). 

Aike Beishekeyeva predstavlja istragu u emisiji Temirov Livea. Izvor: Snimka zaslona/Temirov Live/YouTube

Toga dana uhićeno je još deset sadašnjih i bivših zaposlenika Temirov Livea. I oni su optuženi za poticanje masovnih nereda. Budu li osuđeni, prijeti im višegodišnja zatvorska kazna. 

Akcija uperena protiv novinarske skupine novi je pokazatelj funkcionalnosti kirgistanske demokracije. Kirgistan se smatrao najslobodnijom od svih bivših sovjetskih srednjoazijskih republika. Iako poznat po čestim revolucijama – tri od neovisnosti 1991. godine – Kirgistan je također imao i prave izbore, živu medijsku scenu i snažno civilno društvo koje je uključivalo sve, od feminističkih skupina do aktivista za prava osoba s invaliditetom. 

Međutim, posljednjih godina atmosfera je postala napeta. Pod vladavinom predsjednika Sadyra Japarova, koji kombinira populističku retoriku s ruskim metodama društvene kontrole, nekoliko neovisnih medija prestalo je s radom ili se našlo pod pritiscima. Na ljestvici medijske slobode organizacije Reporters Without Borders, Kirgistan je u godinu dana pao za pedeset mjesta – s razine Japana na razinu Južnog Sudana. 

Sadyr Japarov, predsjednik Kirgistana. Izvor: Tiskovni ured predsjednika, CC BY-SA 4.0

Pretučen, prisluškivan, protjeran

Osnivač Temirov Livea, Bolot Temirov, jedan je od najglasnijih kritičara vlasti Kirgistana. S novinarskom ekipom neustrašivo izvještava o dvojici najmoćnijih ljudi u državi, predsjedniku Japarovu i šefu državne sigurnosti Kamchybeku Tashievu. Tamirov Live razotkrio je poslove između obitelji Tashiev i državne naftne kompanije, te zajedno s OCCRP-em veze između predsjednikovog sina i ozloglašenog obiteljskog klana koji je navodno umiješan u šverc i pranje novca. Zbog svog istraživačkog rada, 44-godišnji Tamirov i ranije je nastradao. U proteklih nekoliko godina bio je pretučen, prisluškivale su ga tajne službe, oduzeto mu je državljanstvo i protjeran je u Rusiju. Među novinarima uhićenima u siječnju je i njegova supruga, direktorica Temirov Livea. 

Bolot Temirov, koji sada djeluje sa skrivene lokacije u Europi, nastavio je objavljivati videozapise i druge objave na društvenim mrežama. U njima osuđuje nedodirljivost kirgistanske vlasti i zahtijeva oslobađanje svojih novinarskih kolega. 

Dužnosnici u predsjedničkoj administraciji, ministarstvu unutarnjih poslova, tužiteljstvu i tajnoj službi GKNB-a (Odbora za nacionalnu sigurnost Kirgistana) nisu odgovorili na OCCRP-eve upite za komentar. No u dva mjeseca, koliko je prošlo od uhićenja novinara, nekoliko njih je dalo značajne javne izjave. 

U nedavnoj radijskoj emisiji, potpredsjednik vlade Edil Baisalov rekao je da je to pitanje discipline i preodgoja. 

»Naravno da ti mladi ljudi nisu [državni] neprijatelji, naravno da su pogriješili. Niti predsjednik niti bilo koje državno tijelo ili sud ne želi da oni trunu u zatvoru,« rekao je Baisalov. »To je stvar odgoja, očinske, bratske dužnosti,« nastavio je. »Ponekad netko – glava obitelji, gospodar kuće – mora dovesti stvari u red.«

Odgovarajući na molbu za komentar njegovih izjava, Baisalov je ponovio da »nijedan predstavnik vlasti te dječake i djevojčice ne vidi kao neprijatelje naroda«.

Svoj stav iznio je i predsjednik Sadyr Japarov. U jednom je intervjuu ustvrdio da se za održavanje sigurnosti mora ograničiti sloboda govora. 

Među uhićenima su reper i pjesnik

Jedan od Temirovih najoriginalnijih projekata je YouTube kanal Ait Ait Dese koji prenosi izvedbe akina, tradicionalnih kirgistanskih pjesnika. Oni pozivaju na akciju protiv društvenih problema, ukazuju na korupciju i kroz rime opisuju rezultate novinarskih istraživanja Temirov Livea. 

U jednom od videa akin Bolot Nazarov pjesnički pripovijeda istraživačku priču o malteškim offshore tvrtkama koje su navodno povezane s rođacima premijera Akylbeka Zhaparova. U drugoj izvedbi, Nazarov je osudio dualističku moć predsjednika Zhaparova i šefa tajne službe Tashieva. 

Ova narativna tehnika ima moć, kaže Leila Nazgül Seiitbek, kirgistanska aktivistkinja za ljudska prava koja djeluje u egzilu u Beču. »Akini su tradicionalni glasnici problema s kojima se susreću Kirgizi. Tradicija u isto vrijeme nalaže da vladari ne progone akine. Njihov je posao pričati o nepravdi i ismijavati političare.«

Od uhićenja u siječnju, rad kanala Ait Ait Dese je zamrznut. Jedna od njegovih zvijezda, reper i pjesnik Azamat Ishenbekov, također je u pritvoru. 

Policijski službenici nakon racije u uredu Bolota Temirova 22. siječnja 2022., Temirov je vezan lisicama. Izvor: Aziza Raimberdieva

Kirgistanski aktivisti opisuju kakve brige muče civilno društvo. »Ljudi se jako boje,« kaže Leila Nazgül Seiitbek. »Događa se to da se naše kolege [kada se vraćaju u Kirgistan] boje donijeti knjige iz inozemstva. To se nije događalo u prošlosti.«

Čini se da svatko može postati meta vlasti, čak i kada su optužbe apsurdne. Kada je nagrađivani kirgistanski novinarski centar Kloop, član OCCRP-a, po sudskom nalogu zatvoren prošlog mjeseca, tužitelji su se poslužili svjedočenjima psihijatara. Željeli su dokazati da su preko svog YouTube kanala »utjecali na mentalno zdravlje ljudi«, »uznemirujući« ih negativnim informacijama.

Slabe institucije

Kako se to dogodilo Kirgistanu? Država se nekada smatrala »otokom demokracije« u središnjoj Aziji. Pozitivno se istaknula nizom revolucija usmjerenih protiv režima. 

Aktualni čelnici Kirgistana također su na vlast dovedeni pobunom: u listopadu 2020. godine građani su izašli na ulice, ogorčeni rezultatima navodno namještenih izbora i načinom na koji je prethodna vlada postupala s epidemijom koronavirusa. 

Sastanak kirgistanskog predsjednika Sadyra Japarova s ​​ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi 24. veljače 2021. Izvor: Kremlin.ru, CC BY 4.0

U tom kaosu, uz pomoć svojih pristaša uzdigao se na vlast bivši zastupnik i populistički huškač Sadyr Japarov, koji je služio zatvorsku kaznu zbog otmice lokalnog dužnosnika. Prvo je bio privremeni predsjednik, a nekoliko mjeseci kasnije pobijedio je na predsjedničkim izborima.  

On i njegov saveznik Kamchybek Tashiev, šef tajne službe GKNB-a, često su koristili nacionalističku retoriku, agresivno osuđivali strane vrijednosti i utjecaje te tvrdili da se zalažu za obične građane Kirgistana. 

Kirgistan se nosi s nizom problema. Politička opozicija je loše organizirana, pravosuđe nije uistinu neovisno, a Japarova vlada je donijela i niz spornih zakona, poput zakona o dezinformacijama, medijima, neprofitnom sektoru i »stranim agentima«, kako bi pojačala kontrolu nad društvom. 

Veliki dio ovog zakonodavstva nalikuje zakonima koji se koriste u Rusiji za suzbijanje disidenata, a promatrači kažu da to nije slučajnost. 

»U zgradi GKNB-a već godinama sjede ruski agenti sigurnosti. I mnogo ih je,« kaže Leila Nazgül Seiitbek. 

»Kirgistan je pod vrlo snažnim ruskim utjecajem, jačim nego što biste mislili. Vlasti, koje su same po sebi slabe, vide Putina kao jamca svoje sigurnosti. A kada imate Putina kao zaštitnika, očito ne možete učiniti puno za razvoj demokracije.«


U istraživanju za ovu priču sudjelovali su Eldiyar Arykbaev (OCCRP) i Vyacheslav Abramov (OCCRP/Vlast.kz).